Linux Mint vs Ubuntu: Koji je OS pravi za vas?

Sadržaj

• 1. Uvod
• 2. Povijest i uvod
• 3. Okruženja radne površine
• 4. Performanse i korištenje sistemskih resursa
• 5. Upravljanje softverom i paketima
• 6. Prilagodba i korisničko sučelje
• 7. Dostupnost i kompatibilnost softvera
• 8. Sigurnost i podrška
• 9. Ciljana publika i slučajevi upotrebe

I. Uvod

II. Povijest i pozadina

I Linux Mint i Ubuntu dijele zajedničke temelje, izgrađeni su na Debianu, ali njihove povijesti odražavaju različite pristupe i prioritete.

Ubuntu, koji je razvio Canonical, prvi put je objavljen 2004. godine s namjerom da Linux učini pristupačnijim. Canonical se koncentrirao na razvoj distribucije jednostavne za korištenje s čestim ažuriranjima, snažnom podrškom i dosljednim GNOME okruženjem za radnu površinu. Ubuntu je postao predstavnik širokog prihvaćanja Linuxa i u potrošačkim računalima i u poslovnim okruženjima. Ubuntuov ciklus izdanja nudi dva izdanja: uobičajena šestomjesečna izdanja i LTS (Long-Term Support) verzije, koje pružaju pet godina sigurnosnih ažuriranja, što ga čini idealnim izborom za poduzeća i razvojne programere.

Linux Mint je pokrenut 2006. godine kako bi se riješili neki od problema koje su imali rani korisnici Ubuntua. Nastojao je pojednostaviti korisničko iskustvo uključivanjem sučelja sličnijeg Windowsu u okruženja radne površine Cinnamon, MATE i Xfce. Linux Mint je odmah postao popularan zbog jednostavnosti korištenja, minimalnog korištenja resursa i mogućnosti odmah po instalaciji, koje su uključivale unaprijed instalirane medijske kodeke. Iako je Mint izgrađen na Ubuntuovim LTS verzijama, ističe se uklanjanjem Canonicalovih Snap paketa i pružanjem veće prilagodbe uz podršku za Flatpak.

Obje distribucije pružaju sigurno okruženje, ali Linux Mint-ov naglasak na prilagodbi korisnicima i jednostavnosti korištenja čini ga posebno privlačnim početnicima, dok Ubuntu-ova skalabilnost i podrška privlače širi spektar korisnika.

III. Okruženja radne površine

Jedna od najznačajnijih razlika između Linux Minta i Ubuntua je radno okruženje koje svaka distribucija nudi. Ta okruženja oblikuju korisničko sučelje, navigaciju i cjelokupno iskustvo, što ih čini važnim faktorom pri odabiru između njih dvoje.

Cinnamon, vodeće okruženje radne površine u Linux Mintu, jedno je od nekoliko dostupnih. Cinnamon ima klasičan raspored radne površine koji blisko oponaša Windows sučelje, što korisnicima olakšava migraciju s Windowsa. Poznat je po svojoj visokoj prilagodljivosti, laganosti i jednostavnoj navigaciji putem izbornika. Linux Mint također podržava MATE i Xfce, koji su lakši od Cinnamona i prikladniji za starija ili računala s niskim resursima.

Ubuntu, s druge strane, dolazi s GNOME desktop okruženjem kao zadanim sučeljem. GNOME je suvremeno, elegantno okruženje s minimalističkim izgledom i naglaskom na učinkovitosti. Ima značajke poput docka na lijevoj strani i pregleda aktivnosti za brzi pristup otvorenim prozorima i aplikacijama. Ubuntu također ima verzije s drugim desktop okruženjima, kao što su Kubuntu (s KDE Plasmom), Lubuntu (s LXQt) i Xubuntu (s Xfce).

Odluka između Linux Minta i Ubuntua često ovisi o tome koje okruženje radne površine odgovara vašem tijeku rada i hardverskim potrebama.

IV. Performanse i korištenje sistemskih resursa

Prilikom usporedbe Linux Minta i Ubuntua, performanse i iskorištenost sistemskih resursa su ključni faktori, posebno za korisnike sa starijim ili manje snažnim hardverom.

Linux Mint je poznat po svojoj maloj težini, posebno kada se koriste Cinnamon, MATE ili Xfce desktop okruženja. Ova desktop okruženja učinkovito koriste resurse, što Linux Mint čini izvrsnim izborom za starije uređaje ili sustave s ograničenim CPU-om i RAM-om. Na primjer, Linux Mint s Xfce-om može dobro funkcionirati s tek 2 GB RAM-a, što ga čini izvrsnim izborom za ljude koji žele obnoviti zastarjelu tehnologiju. Čak je i Cinnamon, najteži od njih tri, učinkovitiji u korištenju resursa od GNOME-a.

Ubuntu, iako je još uvijek visokoperformansni operativni sustav, zahtijeva znatno više sistemskih resursa. Njegovo zadano GNOME okruženje radne površine poznato je po modernom, uglađenom sučelju, iako troši više CPU-a i RAM-a. Kao rezultat toga, Ubuntu može izgledati sporije na starijem hardveru od Linux Minta. Međutim, izvrsno funkcionira na trenutnim sustavima koji imaju veću procesorsku snagu, pružajući glatko i responzivno iskustvo.

Zaključno, Linux Mint pruža bolje performanse na računalima s niskim resursima, dok Ubuntu optimalno radi na novijim, snažnijim računalima.

V. Upravljanje softverom i paketima

Unatoč činjenici da su i Linux Mint i Ubuntu bazirani na Debianu i koriste APT upravitelj paketa za upravljanje .deb paketima, njihovi pristupi instalaciji softvera i upravljanju paketima značajno se razlikuju.

Linux Mint daje prioritet jednostavnom i korisniku prilagođenom pristupu upravljanju programima. Koristi Mint Software Manager, koji je jednostavan za korištenje i ima podršku za Flatpak. Flatpak omogućuje korisnicima instaliranje aplikacija na više distribucija bez poteškoća s kompatibilnošću, pružajući veću slobodu od Snapa. Mint nudi Synaptic Package Manager za pojedince koji preferiraju naprednije rješenje za upravljanje paketima.

Nadalje, Linux Mint je prema zadanim postavkama ukinuo podršku za Snap, nudeći alternativu onima koji žele softverske pakete otvorenog koda i neovisne o distribuciji.

Ubuntu, s druge strane, opsežno uključuje Snap pakete. Canonicalov Snap omogućuje objedinjavanje svih ovisnosti u jedan paket, što olakšava instalaciju nekim korisnicima. Snap, s druge strane, izaziva podjele u Linux zajednici jer je zatvorenog koda i uzrokovao je neke probleme s performansama. Ubuntu također dolazi s Ubuntu Software Centerom, koji nudi i Snap i klasične programe temeljene na APT-u, što ga čini svestranijim, ali možda sporijim od Mintovih upravitelja paketa.

Konačno, Linux Mint pruža veću fleksibilnost i izbor korisnicima koji radije izbjegavaju Snap pakete, dok Ubuntuova integracija sa Snapom nudi praktičnost korištenja za neke aplikacije.

VI. Prilagodba i korisničko sučelje

Što se tiče prilagodbe i korisničkog sučelja, i Linux Mint i Ubuntu imaju različite mogućnosti, ali Linux Mint je fleksibilniji i jednostavniji za korištenje.

Linux Mintovo vodeće radno okruženje, Cinnamon, poznato je po svom tradicionalnom izgledu u stilu Windowsa, koji mnogi korisnici smatraju jednostavnim za korištenje. Uključuje znatne mogućnosti prilagodbe odmah po instalaciji, omogućujući korisnicima promjenu tema, apleta i deskleta izravno iz Postavki sustava. Ove mogućnosti čine Mint izuzetno svestranim, pružajući korisnicima potpunu fleksibilnost nad svime, od izgleda radne površine do funkcionalnosti pojedinačnih apleta. Korisnici Minta također mogu pristupiti repozitoriju tema i apleta koje je razvila zajednica za više prilagodbi.

Ubuntu prema zadanim postavkama koristi GNOME desktop okruženje, koje cijeni jednostavnost i minimalizam. Iako GNOME nudi manje ugrađenih mogućnosti prilagodbe od Cinnamona, GNOME proširenja omogućuju korisnicima dodavanje više funkcionalnosti i personalizacije. Međutim, to zahtijeva instalaciju dodatnih alata poput GNOME Tweaksa, što stvari čini malo težima za nove korisnike. Za korisnike koji preferiraju različita desktop okruženja, Ubuntu podržava nekoliko verzija, kao što su Kubuntu (s KDE-om) i Lubuntu (s LXQt-om).

Ukratko, Linux Mint pruža intuitivnije i prilagođenije iskustvo odmah nakon instalacije, dok se Ubuntu fokusira na pojednostavljeno sučelje s manje mogućnosti prilagodbe.

VII. Dostupnost i kompatibilnost softvera